Za sebe volim reći da sam seljak… možda na taj način želim riječi seljak vratiti značenje koje joj pripada – a to je vrijedan, radišan čovjek na zemlji.
U solidarnu grupu sam upala ne znajući ništa o tome, očekivala sam samo da ću prodati svoje jabuke po poštenoj cijeni.
Radeći i družeći se u grupi vratila sam se u život normalnog čovjeka. Povremeni izleti, putovanja, poznanstva, edukacije, pomaganje, uzimanje i davanje…
Kroz grupu sam sebi i obitelji osigurala egzistenciju i dajem sve od sebe da dignem i druge s koljena i da ispravim nepravdu nanešenu malom seljaku.
Spremna sam na poštenu proizvodnju i certifikaciju od samog vraga ako treba, samo da ova grupa ostane što treba biti, onakva kakvom sam je ja doživjela.
24 sata živim s grupom i za nju… postala mi je način života i cilj mi je tu ideju proširiti na bližnje.
