ŠKOLA ZA SELJAKA

Nedavno sam aplicirala za neki posao u ugostiteljstvu i ubrzo me poslodavac pozvao na razgovor. Nakon kratkog predstavljanja i formalnog uvoda, prvo postavljeno pitanje bilo je koliko sam stara? Pomislih, ta neće me ni ženiti ni kuhati, ali ponosno odgovorim – 49.  Moj mu se odgovor baš i nije dopao, ali sam ga nasanjkala onako mudro, seljački te je otkrio da smo generacija. Prosula sam mu zatim mudrost da smo u ovim godinama najkvalitetniji na što je njegov muški ego regirao pa mu moje godine više nisu smetale. Drugo pitanje je bilo jesam li nekada radila takav posao? Pomislih, ako je to posao onda sam ja Greta, ali iskreno kažem da nisam. Jao! Ni to mu se nije dopalo ali sreća je bila na mojoj strani, a i ne može birati jer svi osposobljeni za taj posao ili su već uposleni ili su pobjegli u svijet za boljim poslom pa ćemo, eto, probati. Treće pitanje koje me bacilo u razmišljanje bilo je što sam po zanimanju? E tu sam bila spremna reći kao iz rukava – seljak – ali sam prešutila i zamucala.

Od tada razmišljam zašto za seljaka nema škole? Što bi sve jedan seljak trebao naučiti u toj školi pa da dobije, onako na krutom sjajnom papiru, lijepim slovima otisnuto – seljak. Naš seljak sve radi. Gaji različitu perad, svinje, goveda. Uzgaja voće, povrće. Upravlja različitim malim i velikim strojevima. Čita s neba, piše po zemlji…

Sjećam se vremena kada sam se bavila svinjogojstvom. To je čitava nauka. Prvo sam pročitala čudo literature o svinjskom životu. I nije da ta nauka nije pomogla, ali svih 25 mojih krmača su reagirale drugačije osim kada bi ih pustila u blato da se onako svinjski uvaljaju – sve su to jednako radile. Dakle, u tom svinjskom poslu treba dobro poznavati svaku svinju, njeno ponašanje i pogled kako biste na vrijeme prepoznali da joj nije dobro i pomogli joj. Morate znati što svinja voli jesti, koliko joj dati da ne bude gladna a da se ne pregoji. Nije dobro ako se rasplodna svinja pregoji jer teško ostaje suprasna, gazi prasce zbog otežanog dizanja, a mlijeka treba imati dovoljno. Treba dobro voditi brigu o unosu željeza u ishrani jer su svinje anemične životinje. Tu opet morate znati koje bilje sadrži dosta željeza. Ako u ljetnom periodu svinji date dosta bilja ona je sklona proljevu, a onda je veliki problem kako ga zaustaviti. Zbog slabih kostiju, težine i dojenja, mame su sklone gubljenju kalcija i o tome strogo morate voditi računa. Prašćenje je doživljaj koji vas veseli dvaput godišnje i tu morate biti spremni pomoći, ako treba i vući praščiće vani jer nekada krenu kako ne treba. To znači da u svinjogojstvu trebate biti: ratar, veterinar i babica plus sve ono drugo što treba obaviti.

Govedarstvo je priča slična svinjogojstvu osim što krave ne vole da se kaljužaju. One bi se uvijek češkale. Jeste li znali da će krava davati više mlijeka ako je češkate? Zbog mlijeka, odnosno muže, kod krava treba jako voditi računa o vimenu. Vime se mora redovito masirati i prepipavati da se osjete moguće kvržice, odnosno početak upale. Krave su osjetljive na hranu stoga se mora i o kvaliteti voditi računa. One su preživači što znači da imaju dva želuca i prilikom prejedanja ili loše hrane dođe do kvarenja hrane u jednom od želudaca i takozvanog napirivanja želuca. Papci kod krava i konja su jako osjetljivi pogotovo ako je životinja na vezu i malo hoda pa malo troši papke. To vam je nekako kao i kod urastanja nokata ako ne vodimo računa o pedikuri. Kravice su jako zahtjevne gospođe – uz veterinara, botaniku i babicu tu treba nauka o friziranju, masiranju, pekidiranju…

Konj, to je plemenita životinjka prema kojoj se plemenito treba i odnositi. Uz sve gore navedeno, u konjogojstvu treba biti i dreser.

Ratarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo su priča za sebe, ali tijesno povezana s uzgojem životinja. U ovoj branši morate razlikovati svaki dobar korov od lošeg. Svaku dobru bubicu od nametnika i znati reagirati, odnosno priskrbiti ili uzgojiti biljku koja će privući ili odbiti određenu bubicu.

Za sve poslove u bilo kojem uzgoju trebate dobro poznavati alate i ostrojeve što i nije toliko teško koliko je zahtjevno jer ih treba znati i održavati. Tu morate posjedovati vještine – snađi se brate… Na njivi ste, a kiša samo što nije. Ako pokisne sijeno ode sve u propast. Žurite naprijed nazad i mjenjač pobrka brzine. Udaljeni ste nekoliko kilometara od sela, zovete majstora, a on taman sjeo da ruča ili otišao na sprovod babi prijatelja, a nakon sprovoda red je i popiti za pokoj duše. Onda vam dođe da plačete… ali samo vam dođe jer seljak ne plače. Kao pravi seljak znate da je mjenjač tu negdje s desne strane ispod nogu. Ključem 23 odvrnete šaraf za koji mislite da je zavaren jer ne ide ma koliko upinjali. Zapamtite da kod dobrog seljaka svi šarafi moraju biti jako dobro stegnuti jer gubljenje šarafa po njivi je veće zlo. Onda tražite neki čvrsti predmet kojim udarate po ključu kako bi odvrnuli šaraf i obavezno psujete tvornicu koja ga je napravila. Kada se dobro oznojite i odvrnete šaraf, nečim čvrstim i dugačkim kao što je šarafciger, čeprkate po zupčanicima mjenjača dok ne odblokirate mjenjač. Pazite da taj predmet ne pukne ili nepažnjom ispadne u kućište mjenjača jer to bi bilo zlo. Uvijek trebate na traktoru imati navezanih konopčića i žica (njih obavezno jer žica vam zamjenjuje hrpu šarafa i osigurača).

Naravno, koliko god imate alata pri ruci i koliko god znate nikada niste dovoljno educirani za seljaka. Seljak se mora prilagoditi svim situacijama i biti jak, pošten, osjetljiv i bogobojazan jer zna da se sve u prirodi naplaćuje bez milosti. Vjerovatno zato i nema škole za seljaka pa smo obični seljaci za koje katkad misle da ništa ne znaju. A seljak zna puno više nego što bi se na jednu diplomu moglo napisati pa nas zato i žele svrstati u kategorije –  voćari, povrtlari, svinjogojci, stočari ili nešto peto, a zaboravljaju da seljak mora imati i znati sve jer će samo tako moći održavati prirodnu ravnotežu i cikluse. Dosjetili su se pametni pa zamijenili koješta vrećama nečeg smrdljivog i obojenog, ampulicama, epruvetama ali sve nam se to o glavu obija jer, kako rekoh, samo seljak zna da priroda sve pamti i vraća.

Uz svo to znanje i imanje, seljak bez diplome mora raditi još koješta da bi mogao preživjeti i otplaćivati kredite, a tek što mora poznavati zakone i propise – to je čudo jedno.

Ovaj unos je objavljen u Almin blog, arhiva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na ŠKOLA ZA SELJAKA

  1. Miranda Legović napisao:

    Bravo Alma, a vidim da je ovaj “seljak” uz svo ono znanje o prirodi i vrlo talentirani pisac ! Podsjećaš me na jednog divnog seljaka, umjetnika iz Istre ! Vjerojatno poznaješ Pekicu sa eko mlijekom ! Piše čovjek fantastične knjige, organizira u štalici izložbe, performanse, a kad govori o svojim knjigama, kaže : ja sam samo obični seljak !

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s