SASVIM DRUGAČIJA TRŽNICA

Nisam bila, ali kao da gledam i čujem. Nisu mi pričali ali znam, točno znam…
Dobro mi je poznat osjećaj s obje strane prodajnog štanda na SET tržnicama. Bila sam i s jedne i s druge strane, osjetila, doživjela i živim. Znam kako se osjećaju i jedni i drugi, osjetim i ćutim njihove misli i potrebe.

Ako kao potrošač nabasate na SET tržnicu privuče vas neka energija… niste točno svjesni što vas to privlači da bacite oko na štandove… tržnica kao tržnica, možda malo manja i bučnija ali ima ono nešto.
Bacite pogled po štandovima i zaključite da je jeftinije tamo na onoj drugoj tržnici, a ovdje ni ponuda nije baš neka i pokušate otići, ali onda nešto čujete – sve je domaće, eko… kroz glavu vam nesvjesno proleti – pa i na onoj drugoj tržnici je, zar nije? Ali ono nešto ne da vam mira i poželite za sebe i svoju obitelj tu hranu.
Zašto to poželite, možda niste sigurni… čuli jeste da je eko zdravo, da domaća proizvodnja spašava gospodarstvo, uvoz onečišćuje okoliš… ali nije vam baš to na umu u tom trenu, ali jasno znate da želite tu hranu.

U veljači su na tržištu jabuke uglancane i imaju nešto višu cijenu od proteklog perioda, a na ovoj tržnici i nisu baš lijepe, malo mirišu, možda su i sipkave, nitko ne zna ni pošto su jer je gužva, ali vi ih želite. Stanete strpljivo u red i čekate. Kako se približavate štandu opazite da prodavač nešto piše, pita, potrošači se predstavljaju, pa vas malo zbuni kada zaključite da se većinom i dobro poznaju. Što ste bliže štandu vaša potreba za tom jabukom je sve veća. Dođete na red, kažete koliko želite i, normalno, spremni ste i platiti. Prodavač vas pita za ime i jeste li rezervirali. Tada u vama proradi nešto nalik ljutnji, uvrijeđenosti… vi ste zatečeni. Koga briga kako se vi zovete i kakve to veze ima s tržnicom?! Zašto se na tržnici prodaje naručena hrana? Pobogu, živimo u 21. stoljeću kada nam sve može biti na tacni samo ako imamo para. Ovo je maltretiranje! Dođe vam da zatražite knjigu žalbe, da im očitate bukvicu o dobroj trgovini, da pozovete inspektorat.
Ali to ne uradite.

Odete praznih ruku kući i ne možete zaboraviti nanešenu nepravdu s te čudne tržnice na kojoj ste ostali bez jabuke jer je niste naručili. Jako ste uvrijeđeni, imate potrebu žaliti se,  ali kome? I onda potražite organizatora i pristojno kažete svoje. Osjetite se bolje ali ne zadugo.

Za razliku od svih drugih prodajnih mjesta ovdje vam netko i odgovori na primjedbu i tek onda nastane kaos u vašoj glavi.
Skontate da ste nešto propustali ali niste sigurni ni želite li to… pa to je smiješno! Ali zanima vas, vuče vas ona energija, želite znati i ne posustajete u traženju informacija. U onom trenutku kada saznate istinu malo vam bude neugodno ali ni dalje se nedate. Imate u glavi ideju kako to treba funkcionirati. Kada uvidite da oko vaše primjedbe glavu lupa barem pet ljudi širom Hrvatske, e onda vam legne u svijest da ste zbilja nešto propustili i dobijete sliku – tamo se nešto događa!… tamo ljudi nešto rade i žele, zovu vas da im se pridružite. Tada proradi poriv u vama da im pokažete kako se to radi. I onda opet problemi. U savršenoj ste priči s puno propusta… kako sve to posložiti i tko o svemu brine?
I kada se nekako sve posloži s tom našom tržnicom postajemo svjesni da kršimo tisuću zakona… kršimo zakon o trgovini, ako njega ispoštujemo kršimo zakon o solidarnosti, ako nekako i njega ispravimo gubimo već energiju, a bez nje neće to biti “ta” tržnica. Vi ju baš sada želite… želite sudjelovati, znati, učiti i živjeti s tim ljudima… ali imate vi i vlastitih briga, ne treba vam briga tamo nekoga tko živi od tih jabuka – tko mu je kriv što nije sadio kruške! Zašto vi morate znati koliko on stabala ima, koliko će nabrati, koliko je to novaca i na što će ih potrošiti?… ni on ne zna kako vi živite…

Ali na toj vam tržnici i u toj družini bezobrazno sve to nametnu, u stvari privuče vas spoznaja da netko u ovom ludom svijetu misli i  na vas… da uzgaja tu hranu koja vas drži na životu i pokreće baš onako kako vama treba… da želi znati vaše ime, želi uštipnuti vaše dijete za obraz, želi znati kako napreduje. Želi vam dati savjet i čuti vas. A ne daj Bože nevolje! Tada možete i računati na njega kao što i on računa na vas.

Kada sve ovo pohvatate – ili postanete zagriženi SEGovac ili mahnete rukom i kažete – ma neka se nose, svejedno jabuka više nema…

Što god odlučili sretno vam bilo, mi smo i dalje tu takvi kakvi jesmo – solidarni, savršeni s tisuću mana i čekamo sljedećeg tko će nabasati na našu tržnicu da s nama popravlja svijet.

Dobro nam došli!

Ovaj unos je objavljen u Almin blog, arhiva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na SASVIM DRUGAČIJA TRŽNICA

  1. Čedo Mandić napisao:

    Zaguljena (zajebana) neka “igra” – nije je lako razumjeti! još teže primjeniti i živjeti – ali kad uđeš U NJOJ SI!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s