Božić, Jelka i Giuseppe

Te subote, iako je prosinac, sunce je toplo grijalo našu tržnicu u Rijeci. Kako su se bližili božićni blagdani tržnicom se teško prolazilo od svježe odrezanih borova koji su mirisali i davali tržnici sasvim drugačiju sliku.
Nas SEGovce su zbog izložbenih šepurastih borova pogurali prema kazalištu. Nismo se bunili… imali smo svoj mali svijet, mali parkić, birtiju i borove.
Tko nas je tražio našao nas je.

Nisam sigurna kako, ali tako to nekako biva na našim tržnicama da se potrošači raspričaju s proizvođačima o svemu i svačemu.
Te subote zvijezda je bila baka Jelka. Upala sam u razgovor između nje i Nenada. Nenad je baku prosio za svog oca Bepa. Nisam sigurna je li se Nenadu baka Jelka toliko dopala da ju je poželio za pomajku ili mu je potragu zapovijedio vražiji stari istrijan. Kako god, Nenad je hvalio svog Bepa, a baka Jelka sve istijane.
I tako je baka Jelka počela svoju priču…

Kad je imala šesnaest, sedamnaest godina imala je momka. Naočit, pedantan, lijep, zgodan, kulturan i jako drag. Zvao se Giuseppe. Istrijan.
I baka Jelka je u to vrijeme bila cura za poželjeti, najljepša u okolini. Duge plave kose, a imala je i trofrtaljne hlače s pašnama od džinsa. Nije da se hvalila, ali za takvom curom su se svi okretali.
Jelka je voljela samo svoga istrijana i nije joj na pamet padalo da pogleda druge momke koji su joj udvarali. Kaže da je to bio fin i nježan mladić koji ju je uvijek zamolio za ruku ili zagrljaj prije nego bi ju primio. Trajala je njihova ljubav oko godinu dana, ali je onda Giuseppe morao negdje otići. Jelka mu je dala adresu da joj piše i čekla je dugo njegovo pismo.
Nakon nekog vremena Jelki je došao prosac kojeg bi ona sigurno odbila da nije došao s ocem. To se smatralo jako ozbiljnim u to vrijeme i žena nije mogla bez debelog razloga odbiti prosca koji je došao s ocem.
Udala se Jelka, ponijela svoje vezove u Liku i Giuseppea u srcu.
Nakon godinu dana braka Jelka je rodila muško dijete i otišla svojima sa prinovom. Majka joj je tada rekla da je Giuseppe pisao i da je pismo zapalila u strahu da ne izazove svađu u Jelkinom mladom braku, a možda i nesreću.
I danas se, sedamdesetšesogodišnja baka Jelka s tugom, bijesom i suzom u oku ljuti na svoju majku zbog zatajenog pisma. I danas kaže da bi joj život išao u drugom smijeru da je dobila to pismo.
Pedeset i devet godina Jelka misli na Giuseppea i ljubav koja nije prošla.

Rodila je Jelka nedugo poslije i drugo muško dijete. Danas su to odrasli  ljudi. Rastala se s četrdeset i pet kada je djecu othranila i osamostalila se. Proživjela je svašta baka Jelka i dobrog i lošeg i sve je nekako prošlo osim ljubavi i uspomene na njenog istrijana.
Svaki istrijan baku Jelku podsjeti na njenu mladenačku ljubav. Imam osjećaj da svakom istrijanu priča o toj ljubavi u nadi da će netko nešto reći o njenom Giuseppeu.

Ako imate djeda Giuseppea pitajte ga je li nekad volio neku Jelku… ako jeste, recite mu da ga Jelka još uvijek voli i čeka.

Ovaj unos je objavljen u Almin blog, arhiva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s