KAD MAJKA PUŠTA DIJETE U SVIJET

 

Znate li vi moju Mirelu? To je ona moja manja, garava, uvijek dugačkih nokata uredno nalakiranih i garavo izvijenih trepuški, šminkerica.
Kada je bila mala uvijek je bila musava i nije se dala umivati, a češljati ne daj  Bože.

Mirela nije planirano dijete ali ni neželjeno. Posumnjala sam na trudnoću negdje u travnju nesretne 91.  Kada sam odlučila poći liječniku i potvrditi trudnoću, u Slavoniji su na svim cestama bile postavljene barikade. Pruga je bila slobodna i samo se vlakom moglo negdje pa sam odlučila otići iz Dalja dok se situacija ne smiri. Otišli smo nekad u svibnju kod mojih u Split.

Liječnik mi je potvrdio trudnoću. Rat je već bjesnio u Hrvatskoj. Nitko od mojih se nije radovao mojoj trudnoći. Svi su onako zabrinuto gledali u mene i govorili kako je rat. Ni ja se nisam radovala toj okolnosti, ali sam znala ako tada ne održim trudnoću da će Šejla ostati sama bez brata ili sestre. Bila je to lagana trudnoća, bez mučnina, osjetljivosti i svih onih trudničkih drama. Dobila sam 9 kg tako da sam u gradskom autobusu do zadnjeg dana prestojala na nogama jer nitko nije mogao primjetiti moj „stomak do zuba“.
Tih dana bilo je jako teška situacija… zamračenja, uzbune, mobilizacije, raketiranja i sve ono što biva u ratu. Odlazila sam redovito na kontrole, nešto češće pred kraj trudnoće. Grad je bio pun prognanika pa su u bolnicama bile strašne gužve. Čekalo se satima na red u prepunoj čekaonici. Osoblje je bilo nervozno, neljubazno. Liječnici su davali sve od sebe da pregledaju što više ljudi. Ljudi su pričali svašta, prepričavale su se ratne strahote… Odlučila sam izaći iz bolnice neobavljena pregleda i nikad se više ne vratiti u nju.
Nakon par dana probudio me nekakav bol negdje. Pogledala sam na sat, bilo je oko 3. Sjela sam na krevet i razmišljala o terminu poroda. Imala sam još koji tjedan. Ponovo me presjekao bol. Aha, to je tu! Ustanem, obučem se polako da Šejlu ne probudim, odem u kuhinju i pristavim vodu za kavu, vratim se u maminu sobu i probudim je. Kažem joj da trebam roditi, a ona, paničarka, u sekundi je iskočila iz kreveta i jurila u krug tražeći što da obuče. U panici je palila svjetla koja sam ja gasila jer je bilo zamračenje. I tako smo se vijale u krug dok mene nije ponovo presjekao bol. Kada sam uhvatila zraka grdila sam majku da se smiri, zakuhala kavu i objasnila joj da samo trebam roditi i da nije smak svijeta.
Treći trud me napao prije nego sam popila kavu… tko je vidio rađati tako rano bez kave? Znala sam da trebam roditi sad odmah. Na vješalici u hodniku visio je moj zeleni kaput. Vani je puhala bura… 30. prosinca, noć hladna i mračna.
Mama je potjerala sestru da ode buditi susjedu Zoru da me vozi u bolnicu. Brat je sjedio na vrhu stepenica u mraku i plakao. Rekla sam im da budu tiši da ne probude Šejlu i da neću u bolnicu. Poslala sam sestru po opeglane plahte u sobu. Skinula sam kaput sa vješalice, bacila ga na pločice hodnika i… rodila.

Bila je tišina, sestra je mami, koja se vrtila oko mojih nogu, dobacila plahte. Ja sam pokušavala ustati i pitala mamu je li dijete muško ili žensko… a ona je šutjela. Vičući sam ponovila pitanje na što je majka tužno rekla – žensko. Znala sam da je sve u redu samo mama ne voli žensku djecu. Stari kov.
Susjeda Zora zvala je hitnu i svi su bili u panici zbog pupčane vrpce. Stigli su doktor i sestra koji su isto bili u panici jer nisu znali trebaju li prerezati vrpcu ili što. Kako su svi bili u panici i ja sam počela paničariti.
Nisam željela da me nose… htjela sam hodati preko kaštelanskog mosta.
Nekako je prošlo tih sedam dana bolničke karantene zbog poroda van bolnice pa nerazvijenog dišnog sustava bebe, pa žutila i hvala Bogu na velikoj gužvi pa nas pustiše ranije.

Mirela je bila sitna dugokosa beba. Bila je dobra ratna beba koja je bila zahvalana na svakoj pažnji. U tom ludilu brzo je napredovala i izrastala u bistro dijete. Dijete koje se nije bojalo ničega. Hrabro je svojim bistrim tamnim očima gledala svima pravo u oči. Hrabro se nosila u igri sa starijom djecom, s preseljenjem na drugi kontinet, s drugim jezikom… i nije bila iznenađena crnim ljudima.

Kada smo se vratili u Hrvatsku Mirela je bila trećašica i najsretnija djevojčica. Mogla je voziti bicikl kuda je htjela, izlaziti iz kuće kad god je poželjela i šalabazat po komšiluku do mile volje. Imala je slobodu. Nije razumjela matematičke priče, nazive županija, povijest domovine i zašto je učiteljica ne grli kada ulazi u razred. Nije ni učiteljica nju razumjela pa ju je predložila na prilagođeni program kojeg ni ja nisam razumjela pa smo Mirela i ja zajedno tužile učiteljicu, pedagoginju i ravnatelja ministru prosvjete. I tako smo se tužakali tri puta do kraja osnovne škole. Tu nesretnu osnovnu školu otežala nam je i bolest bubrega koju je Mirela, uz tvrdoglavost, naslijedila od mene.
Uz sve napore sa matematičkim pričama i županijama, bolnicama od Osijeka do Zagreba, završile smo osnovnu školu sa odličnim i bile pohvaljivane od svih vijeća te upisale jezičnu gimnaziju. Gimnaziju je Mirela završila nekako brzo. Dosta se hodalo po ekskurzijama po svijetu, izlazilo, šminkalo i tražilo svoj stil među svom silom nečije djece.

DSC01943Mirela je bila ponosno dijete seljaka koje su neki profesori prepoznavali sa tržnice gdje je prodavala jabuke. Upisala je fakultet. Malo radila, malo učila i završila i njega za čas. Tu nam se negdje utrpao jedan mladi čovjek s bijelim autom stranih tablica, a domaćih korijena. Nekako smo prihvatili njegove stranjske navike… voli ga ona pa i mi.

Upisala je diplomski i diplomirala.
Čekamo sada petak da uzmemo diplomu, proslavimo i da bijeli auto stranih tablica odvede Mirelu u tuđi svijet.

Mirela je magistrica informatologije. Koga briga, ima ih još… i doktora i stolara, ali Mirela je prije svega dobar i vrijedan čovjek koji će otići „tamo“.

Pitam se zašto sam ih uopće od “tamo“ vraćala?

Ovaj unos je objavljen u arhiva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s