UTORAK JE ZA MENE MALI PRAZNIK…

2.11.2013.

Utorak je za mene mali praznik, idemo u Rijeku pa u Pulu.
Kao i svakog utorka ujutro još jedan pogled u gepek kombija, listu narudžbi, koliko, kome, čega, papiri, dokumenti…
Dok vozimo autoputom uvijek ista tema – što ćemo saditi na mjesto suhih stabala, od koje jabuke je najbolji sok, zašto je prošle godine bilo ovako, onako… i evo nas u Rijeci pa u Puli.
Svaki puta kada pristižemo na parking, DOBRA DUŠA vodi računa da imamo slobodno mjesto što bliže štandu. I kao i uvijek dočekaju nas veliki osmijesi, nekoliko toplih zagrljaja, a padne i koja pusa.

Prošli utorak odmah je posao krenuo punom parom, ljudi su već čekali na štandu, slučajni prolaznici su zastajali, mirisali jabuke, palo je po koje usputno pitanje i išlo je dosta žestoko.
DOBRA DUŠA moja vodio je računa o listi, pretplati i narudžbi, moja bolja polovina vukao je iz kombija pakete, a ja sam, kao i uvijek, vagala i trudila se odgovoriti na pitanja i potpitanja. Već se dobro smračilo, na štandu je ostalo nešto malo jabuka, koji pekmez i par sokova. Čekali smo Tinu koja mi je javila da će malo kasniti i opušteno čavrljali o koječemu.

Mlada mama s bebom u naručju drugi put je prišla štandu i pitala za cijenu jabuka. Kada sam joj rekla cijenu pogledom me prekorila jer su joj skupe, ali pristala je kupiti jedan kilogram za bebu. DOBRA DUŠA joj je na kilogram, brat bratu, pokupio sve one koje su kao udarene pa nisu baš dobre, ovakve i onakve… brzo je mlada mama platila svoj kilogram, a pogled joj je zastao na kutiji soka.

Moj pogled je zastao na mladoj ženi koja je prilazila štandu u kratkom kaputiću. Bila je rumena kao da se stidi, prelijepim osmijehom i toplim pogledom je pozdravljala i ispričavala se što malo kasni. Znala sam da želi samo 5 kg jabuka, ali zbunjena toplinom kojom je zračila u tom trenutku, ne znam zašto, nudila sam joj i kutiju soka u koju je mlada majka s bebom, dvoumeći se, gledala.
– Sok je odličan! – reče Tina – Ali ja ga ne trebam, jeste li ga vi probali? – pitala je mladu majku.
– Ne. – kratko odgovori mlada mama.
– O, uzmite ga, super je. – kazala je Tina, platila sok, još nešto rekla i otišla ispod sjene drveća kao što je i došla – s osmijehom, toplim pogledom i oblakom nečega od čega smo mi bez riječi gledali za njom dok nije nestala u mraku. Mlada mama s bebom uzela je zbunjeno svoj sok i vrećicu u koju je DOBRA DUŠA natrpao još jabuka i otišla, okrenuvši se nekoliko puta, preko ceste u noć.

– Takva je naša Tina. – reče DOBRA DUŠA sa smiješkom gledajući u smjeru u kojem je otišla Tina.

Bio je to lijep utorak u Šijani… uvijek se veselim utorku.

HVALA TINA

Ovaj unos je objavljen u arhiva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s