SOLIDARNE GRUPE IMAJU VIŠE SLUHA ZA SELJAKA OD MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE

17.10.2013.

Draga grupo,

cjelogodišnji trud u voćnjaku moje male obitelji ove godine nije propao zahvaljujući vama. Hvala vam što postojite!

Prije 5 mjeseci dobila sam poziv da se nađem s nekim predstavnikom solidarne grupe iz Pule u Vukomeriću glede dogovora o prodaji jabuke.
Okrenula sam ormar da nađem prikladnu garderobu u kojoj neću izgledati kao seljančura a ni kao napirlitana seljanka – treba ostaviti dobar dojam na kupca. Nakon trećeg pogleda u ogledalo bila sam zadovoljna.

Vozeći svog starog Forda prema Vukomeriću, vrtila sam u glavi razgovor s “gospodinom kupcem” i molila Boga da mi pomogne da ne potpišem loš ugovor.
Kad sam došla na adresu velikog sastanka dočekao me radoznali smeđi pas iza kojeg sam, na čistini između visokog drveća, ugledala skromno reciklirano imanje. Tridesetak mladih ljudi zujalo je okolo smiješkom me pozdravljajući u prolazu.
Pomislih – Bože, dadoh za put tolike novce…

Visok, vitak, preplanuo, čupav, neuglađen, raskopčane košulje, trofrtaljnih hlača, iznošenih kroksi, toplog pogleda i širokog osmijeha predstavi se “gospodin kupac”.
Zaboravih ja na svoj izgled, vokabular poslovnih ljudi i sve točke mog zamišljenog ugovora.
Onako s nogu, propita on mene o sortama jabuka, mom dnevniku rada… ispričam ja njemu sve, onako kao legi kad ga sretneš na kavi…
Dogovorismo se u par riječi bez ugovora, pečata i potpisa.

Kad sam došla kući pitaju me moji puni očekivanja kako je bilo… prepričam im ja… a onda smo se dugo gledali onako prazno.

Nakon kratkog vremena jave se meni direktori poduzeća “NAŠE BLAGO”… nude mi ugovor o otkupu cijelog mog uroda u godini po super povoljnim uvjetima i dobroj cijeni.
Kažem ja njima da imam obećane količine, ali da svakako o preostaloj jabuci možemo dogovoriti.
Dođu oni na dogovoreni sastanak… gospodin uglađen, uredno obučen, s laptopom u torbi, gospođica poslovna žena… Obećam ja njima samo višak jabuke iz Pule. Potpišemo ugovor u kojem stoji plaćanje mjesec dana nakon isporuke.

Kako se prva berba približavala bilo je još upita za jabuku ali ja sam obećala grupi i NAŠEM BLAGU.

Nakon mog slavnog prvog dolaska u Pulu ja sam tek 50% znala s kim sam dogovorila prodaju jabuke u Vukomeriću.
Nakon drugog dolaska sam shvatila cijelu priču.
Sad tek razumijem i osjetim bit solidarne grupe.
Hvala Bogu da postojite… hvala vam.

P.S.
NAŠE BLAGO mi još nije platilo šljivu i jabuku, isključili su telefon, zatvorili ured… otišli u stečaj…

Draga moja grupo, vi ste vrijedna skupina ljudi pa tek onda potrošača i zaslužujete najbolje što mi proizvođači možemo ubrati na svojim imanjima.

Ovaj unos je objavljen u arhiva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s